U trenucima usamljenosti - Sanjarka

Sanjarka

Iluzija mog zivota

12.04.2008.

U trenucima usamljenosti

Vucemo se ti i ja kroz proslost, kroz dane
iz sna dozvane..
Tjesimo se zivotom nametnutim i plasimo
konacne samoce..
I uspijevamo da se nasmijemo
i da zvuci kao od srca...gromoglasno..
I opet ucini nam se da je ostalo nesto i za nas..
Nekad, mozda...u nekom drugom zivotu..


Svaki zid moje sobe osjeca moju tugu, usamljenost. Mrzi me sto satima gledam u njega, s odlutalim mislila. Pita se sta je sa mnom i kako mi moze pomoci. Njegova sutnja mi najvise pomaze. Sluzi mi kao rame za plakanje. Ti zidovi su sa mnom bdili noci i noci razmisljajuci o mom zivotu i svemu sto se desilo. O njemu.
Ne zelim zamarati svoje prijatelje ili porodicu sa tim sta se desava u meni kada ostanem sama, kada razmisljam o njemu. Dok njega nisam upoznala nisam znala sta znaci biti usamljen. Ali usamljen dusom, bez osvrtanja na ljude koji su pored mene. Ponekad se toliko razocaram u sve da naprosto ne mogu krenuti dalje. Osjecam se poput cvijeta kome je neko nepaznjom iskinuo korjenje. Kada se zagledam hiljadu i jedna misao mi prolazi kroz glavu. Jeste li se ikada osjecali suvisnim? Da vam je za sve svejedno, a sve vas toliko pogadja? Ne mogu vise ni na koji nacin da ispoljim to sto osjecam. Suza vise nema. odnio ih neki prokleti vjetar. Tesko mi uspijeva da sa ljudima fino pricam. Sve me pocinje brzo nervirati. Sve, osim njega. Dobro, uspije i on to nekad, ali se na njega ne mogu naljutiti. Brzo mu popustim. Ali, kad shvatim da je on kriv sto sam toliko zamisljena, bez pravog osmijeha i srece na licu, ucinila bih mu nesto nepromisljeno zbog cega bih poslije ispastala. Ali.. moram biti iskrena on je "kriv" i za one sretne trenutke.
Ponekad mi se desi da uzivam u usamljenosti. U tisini. Budi se tad neki nepoznat osjecaj u meni. Pokusavam da ga spoznam. Tesko. Mozda ga shvatim nekad, kada budem potpuno izgradjena osoba sa porodicom koja ce me ispunjavati. Ali do tada.. Stavit cu lazni osmijeh na lice, znat cu samo ja kako se osjecam unutra. Znat cu da se sve slama u meni, a to niko ne vidi.
Sebe mogu obmanuti nekom slikom, tesko izrecivim rijecima.. Ali do kad tako? Moram se probuditi iz sna, vratiti se u stvarnost i pokusati iskoristiti zivot na najbolji nacin.

Prati me kroz snove, to je jedini put da se sretnemo mi..

Milion razloga nas dvoje razdvaja, a da li i jedan stvarno je vrijedan..?

Moram priznati da mi nedostajes. Valjda si postao neka moja navika, a kazu da je navika kao druga narav. Ali, znas i sam da i ja moram dalje. Nema smisla vise se nadati tebi i sjecati se toga sto smo imali. Ovo je posljedni post tebi posvecen. Toliko puta sam to rekla, ali sad sam konacno odlucila. Ne zelim da budem  necija zamjena.  Barem to ne zasluzujem.

Budalice...


Sanjarka
<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930




Osim tog, nije li se zelio zaljubiti bas zato da bi sve mogao dijeliti? Nije li ljubav ionako ceznja da se nekome sve moze reci?!

''Sta je sreca? Naci svijet u kojem ces moci zaboraviti svu bijedu i potistenost. Imati uza se nekoga ko ti znaci cijeli svijet..''

Osjecaj nepovjerenja i strah od prevare i razocarenja - to je, eto, ono sto se zove 'ljubav', samo drugi o njoj ne govore kao o porazu i ponizenju, nego se njome jos hvale i ponose..

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
21479